Pokušala sam se sjetiti kad sam zadnji put bila na Brijunima i jednostavno mi nije išla matematika… ili, možda nisam htjela priznati brojke koje su odavale da je prošlo predugo i da sam bila jako, ali baš jako mlada kad sam bila na tom krasnom otočju.
Išli smo, sjećam se, na Mali Brijun i gledali Hamleta prije desetak godina, ali doživljaj baš tog Velikog Brijuna, odnosno samog Nacionalnog parka Brijuni, ostavila sam negdje, čini se, hmmm… u prošlom stoljeću.
Moram priznati da sam se dvoumila bi li, uopće, pisala o Brijunima. S jedne strane, htjela sam zadržati uspomenu za sebe i prijatelje kojima sam prepričavala kako smo se proveli, a s druge strane sam htjela poručiti svima da jednostavno moraju doživjeti tu ljepotu, tu netaknutu, predivnu, na momente, (meni) sjetnu prirodu.
Nakon što sam posjetila to otočje, puno, puno sam razmišljala o njemu. O ponudi, o ljudima koji tamo rade, ljudima koji dolaze… i na kraju, nekako zaključila da je prava sreća da otok ima toliko smještajnih kapaciteta koliko ima i da nije prenapučen turistima jer… nekako, treba ga sačuvati, paziti i ne dati da nam takvo jedno, jedinstveno, mjesto u Hrvatskoj postane šetnica krcata što turistima, što plastičnim, šarenim suvenirima, sladoledima i terasama na svakom koraku. S obzirom da je nacionalni park, nije to baš izgledno, ali… nikad se ne zna…
Ima prostora i da tamo sve, baš sve, ima pet zvjezdica, ali, opet, mi ih nismo došli brojati.
Ovo nije mjesto gdje će vam servirati slijedove hrane, neku rapsodiju na tanjuru, dekonstrukciju nečega što niste ni mislili da može podnijeti tu dekonstrukciju, ali, opet, mi po to nismo niti došli.
Iako su tu nekad boravili državnici iz cijelog svijeta, Oskarovci, pjesnici i pisci, intelektualci, bogati i slavni, danas to više nije to vrijeme i ne treba ga očekivati. Treba ga se sjećati, pokušati saznati što više, ali ne i očekivati priču za Titova vremena jer… ista je ostala baš tamo negdje, u Titovom vremenu.
Kako bilo, na Brijune, ako dolaziš, svakako dolaziš po nešto drugo. Onamo dolaziš po nevjerojatnu floru i faunu, po predivno čisto more, po čudesno podmorje. Dolaziš osjetiti mir, uvidjeti da je meditacija moguća i kad se krećeš na biciklu i da se Sreća i Zahvalnost nametnu same od sebe, bez plana, samo te odjednom tako preplave.
Brijuni u tebi bude ono najbolje, nagovaraju te da sjedneš na bicikl, voziš, trčiš, radiš jogu, plivaš, roniš ili sjediš na nekoj stijeni i ne vjeruješ da si baš ovdje, na ovom mjestu. Brijuni te nagovaraju da pišeš, da smišljaš prave, birane rečenice koje ostavljaš u svom dnevniku putovanja, i baš te natjeraju da postaneš pisac ili slikar tog dana. Oni ti žele da živiš baš taj trenutak, taj sada, baš tada… ne u hotelu, ne u nekoj sobi, već tamo vani. Negdje na otoku.
Ako imaš mogućnosti provesti tamo nekoliko dana (ili minimalno dva), Brijuni će ti to vratiti na najbolji mogući način. Samo moraš biti otvoren i spreman na kompromise.
Ako planiraš provesti jedan dan, onda, možda, imam pokoji savjet za tebe. Naravno, moguće je da ćeš se zaželjeti nečeg drugačijeg od onoga što ja pišem, ali šanse su velike da ti se baš svidi i ova neka priča koju ovdje nudim.
Želiš li u miru provesti dan, pogledati što više, ne juriti i žuriti, a imati više mogućnosti kroz dan, kreni brodom iz Fažane kroz jutro.
Ukoliko nisi rezervirala (ili rezervirao) vlakić kojim se obilaze Brijuni, ništa zato, bicikli koje tamo možeš unajmiti (čak su dva sata vožnje i u cijeni karte) su vrijedniji nego vlakić, ako mene pitaš. Biciklirati tempom kojim želiš, stati kad želiš fotografirati, i uživati, može se svakako više ako ste na biciklu. Imate li manju djecu, moći ćete uzeti sjedalice za njih, a imaju čak i prikolice za klince - klinci ih naprosto obožavaju!
Ne treba ti vodič, posebne upute, možeš i sam(a) obići otok s kartom i aplikacijom koju NP Brijuni nudi. Besplatna ja, puna informacija i korisna.
Kupanje je dozvoljeno, ponesi kupaće i ručnike, plivanje s jatom riba, škarpinama i ražama pokraj koraljnih grebena je nešto što se ne propušta (naravno to nije sve... jednostavno ponesi masku i zaroni <3).
Na otoku se može pojesti nešto u restoranu hotela, a, dakako, i popiti (goste oko sebe ne birate, pogled prema slici dolje, molim! :) . Sladoled i kavicu možeš uloviti na 3-4 mjesta na otoku, ali uz sve to, nije loše da se ponese još koji sendvič jer vožnja biciklom traži koju kaloriju više tog dana, a i, ako dolaziš s djecom, nije loše imati u torbi nešto više za izmorene klince nakon kupanja, vožnje i vrućine.
Ako nisi od bicikla, nije problem, moguće je unajmiti električni autić (golf cart). Pješke nećete stići puno toga obići pa na pješačenje ne računajte, osim ako nemate cijeli dan.
Odjeća - udobna i sportska (za bicikliste). Za one koji se vole fotkati, nije loše staviti neki “props” u torbi jer je otok nevjerojatno fotogeničan (a i vi uz njega), stoga… nemojte reći da vam nisam rekla ;)
Možda ipak nije loše ranije rezevirati karte za brod pa nemoj baš, kao mi, doći pola sata prije broda i očekivati da će se svemir posložiti da ti ugodi. Nama se posložio, ali mogli smo se i razočarati, stoga, preduhitriti zavrzlame i gužvice kod kupnje karata je “must”!
I uživaj. Baš uživaj. Stani, udahni, čudi se, smiješi se, ponašaj kao dijete, skači u more, pokušaj uloviti zeca na tim predivnim travnjacima, šuljaj se jelenima i muflonima misleći da ćeš uloviti fotku izbliza, maštaj o nekim vremenima kada se nismo toliko brinuli i razmišljali što ćemo sutra, istražuj o povijesti otoka, građevina, informiraj se i otpusti SVE što se otpustiti dade u tih 15min vožnje brodom od Fažane do Brijuna jer te otok treba čista uma da te napuni. Imaš točno 15 minuta da ga pročistiš i pripremiš.
I vjeruj mi, prošlo je točno mjesec dana od posjeta mom “sretnom ostrvu” i ta sreća ne popušta…
Baš ludo nešto…
Teško da mogu i objasniti.
