Ove godine sam sigurna da ona serija postova i razgovori s dragim ljudima o 'Ponovljenim destinacijama’ ima itekako smisla. Vraćanje na mjesta koja nas smiruju, koja nas tješe, maze sigurnošću, a onda tako primamljivo zovu da otkrivamo ono nepoznato, kad poznato već poznajemo. Mjesta na kojima se onda prepustiš jer, bila si tamo, nema potrebe za jurnjavom i traženjem tih “poznatih turističkih točaka” (iako ne žudim za njima ni inače).
Ponoviti destinaciju je poseban čar.
Znat će oni koji ponavljaju.
O Brijunima sam pisala već ovdje, a pišem o sretnom otočju opet. Mislim da ću se ove zime vraćati onamo kroz još koji blog post, a onda će napokon doći proljeće kad mogu s obitelji opet onamo. Jednako bi me veselilo otići na Brijune i na jednodnevni, kao i na trodnevni izlet.
U svakom pogledu Brijuni imaju što ponuditi za obje varijante.
Ovaj put idemo u Mediteranski vrt na Brijunima. Vrt koji je nezaobilazna postaja svakog mog posjeta. Već je postao ritual, zaustaviti bicikl ispred ulaza i požuriti unutra.
U potpuno novi svijet.
Sam vrt je na Brijunima osnovan i uređen 2007. godine i cilj je bio na jednom mjestu prezentirati mediteranske biljne vrste (tamo ih je čak 170) te urediti mjesto koje će biti idealno za odmor, uživanje, istraživanje, ali i za životne odluke. Naime, tamo je moguće organizirati i vjenčanje.
Kako to i biva u mediteranskih vrtova, mjesto je uređeno tako da čini mrežu puteljaka, koji će vas odvesti u putovanje svih vaših osjetila.
Primijetit ćete da za vrijeme ljetnih vrućina uspješno pronalazite hlad, a na mjestima gdje prirodnog hlada nema, uvijek možete izabrati predivne pergole koje su postavljene na nekoliko mjesta u vrtu. Tako se to radi u vrtovima toga tipa.
Provjerila sam kako vrt izgleda u vrijeme čak tri godišnja doba i nekako me se najviše dojmio ujesen. Nisam se nadala da će sasvim drugo bilje toliko doći do izražaja, a i da će miris nekih biljaka biti toliko intenzivan da ih se i sada mogu prisjetiti.
I onda stabla masline… taman su rodila.
Volim ovaj vrt. Čini me razigranom i vedrom, a svaki put kad prođem kroz njegova vrata, neki poznati osjećaj sreće mi se javi.
Uvijek nešto novo vidim, uvijek nešto novo cvate ili se pak suši. Ta stalna mijena upravo tom vrtu daje život.
Promjene moraš zavoljeti, one su dio života, ove voliš zauvijek.
Naši dječaci imaju isto posebnu vezu s njime. Možda ne ovu koju ja osjećam, ali oni su pronašli svoj trenutke sreće tamo. Stonoga, pauk ili hotel za kukce, njihova su velika radost.
Vegetacija Velikog Brijuna je uistinu nešto posebno. Iako sam već sad nekoliko puta bila na Brijunima, svaki put otkrijem neki novi kutak koji me ostavi bez teksta. Dok i sami ne posvjedočite što otok pruža, ostavljam vas u raznovrsnom pejzažnom okruženju po kojeg ćete se htjeti vraćati svake godine.
Prekrasno je.
I vrijeme kao da je stalo.
