Ima nešto u tom Stockholmu što magično privlači. U tim ulicama, lampama u prozorima i u tom odsjaju grada na vodi, jer voda je svuda oko vas. I, iako, ima to doba godine kad Šveđani vape za suncem ili je pak nevjerojatno hladno, jednostavno, kad jednom odeš, i kad god odeš, poželiš se vratiti, a da nisi ni otišao iz tog grada. Ima smisla, vjerujte mi!
Kada je jedna od mojih najdražih fotografkinja Marija Gašparović, otišla u Stockholm, i kada sam vidjela prvu joj objavljenu sliku, tu atmosferu, te boje i energiju grada koji je ulovila na njima, znala sam da bih jako voljela s Marijom složiti dijalog o Stockholmu.
P:WT: Krenuli smo u listopad i nakon što su se crne brojke po medijima počele nizati, svi smo se nekako zatvorili i odlučili čekati bolja vremena za putovanje. Međutim, tvoj Instagram je pokazao da si odletjela, ni manje ni više nego u Švedsku. Kako se to zbilo?
Marija Gašparović: Dogodilo se to da sam odlučila unatoč svim realnim preprekama posjetiti prijatelja koji živi u Stockholmu još svega par mjeseci. Kako se nisam odazvala na mnoge njegove pozive ranije, a dogovor je bio da ću ga svakako posjetiti prije nego odseli, trenutne okolnosti su bile nebitne u finalnoj odluci. Velika želja mi je bila posjetiti Stockholm, a osobito uz nekoga tko ga već poznaje, da doživim grad po nekom drugom receptu osim po must see listama. Također, bio je to “zadnji voz” u smislu vremenskih uvjeta, i ulovila sam predivan tjedan koji je isprva bio sunčan i pet-slojeva-odjeće hladan zbog vjetra, a zatim nešto tmurniji, ali za raskopčan kaput ;)
P:WT: Kako izgleda putovanje u doba korone?
Marija Gašparović: Logistički vrlo lagodno, a u smislu osobnog prostora na letu, sasvim suprotno. Letovi su puni pa je nemoguće napraviti raspored sjedenja kako bi se poštivala distanca. To se odnosi na letove između Amsterdama i Stockholma, dok su letovi između Zagreba - Amsterdama ipak malo prazniji i samim time nešto sigurniji. No, maske su obavezne i to se pravilo uglavnom poštuje.
Dolazak mi je bio dosta kasno, a neke su linije od aerodroma prema gradu ukinute zbog korone, pa je to bio najkompliciraniji dio puta, stići od aviona do finalnog odredišta.
P:WT: O Švedskoj smo uistinu mnogo čitali zadnjih 6 mjeseci i o njihovom opuštenom stavu. Kako to zaista izgleda u stvarnosti?
Marija Gašparović: Ljudi su ondje opušteni generalno, i tu bih nonšalanciju pripisala njihovoj standardnoj staloženosti. No, iako mi je to do sada bilo manje poznato, Švedska se ne ponaša kao da se ništa ne događa. Naprotiv, njihovi klubovi ne rade čitavo ovo vrijeme. Razmaci se poštuju i u kafićima i restoranima, distanca se potiče u svakom smislu, i ljudi u javnom prijevozu uvijek biraju sjesti na udaljenije mjesto ako je moguće.
S obzirom na količinu linija, a i vrsta javnog prijevoza, čak ni u rush houru putovanje nije bilo neugodno. Maske se ne nose, no u javnom prijevozu ih se može vidjeti. Dezinficijensi su prisutni, a prikladno imaju i svoj brendirani, stockholmski.
P:WT: Koliko je priča "opuštene Švedske" u odnosu na koronavirus utjecala na tebe i tvoje putovanje, a najzad i na boravak tamo?
Marija Gašparović: S obzirom na to da je na dan mog odlaska Hrvatska prešla jubilarnih 1000 zaraženih u 24 sata, osjećala sam kao da idem na sigurnije mjesto. Neću lagati, vrlo sam brzo zaboravila što se događa, i njihovo novo normalno je bilo doista normalno, nešto na što bismo se svi lako naviknuli. Sigurno bih drugačije doživjela grad i kulturu da su mjere bile strožije. Neka mjesta nisam mogla posjetiti jer su bila zatvorena, ali u svakom slučaju smatram da je nužno otići još jednom u proljeće ili ljeto, pa se nadam novom još normalnijem.
P:WT: Kakav Stockholm pamtiš kad ga se sad sjetiš?
Marija Gašparović: Racionalan, uglađen, opušten, slobodan. Stockholm nije snob, a mogao bi biti. Stockholm je gospodin grad. Ljudi u njemu gledaju svoja posla, ali su topli i pristojni ako im pristupiš. Nisu frustrirani, iako kažu da to nije slučaj nakon šest mjeseci zime, stoga mislim da sam imala sreće što sam došla u trenutku kada su još puni solarne energije.
Sasvim mi je jasno i zašto, jer mi se grad u pamćenje najviše urezao tih par sunčanih dana na koje sam naletila. Boje Stockholma su tople, ali najljepše kad su osunčane. Ipak, i tmurniji dani su mi imali negu drugu čar.
P:WT: A arhitektura?
Marija Gašparović: Arhitektonski me oduševio više puta na više načina. Na trenutke sam osjetila neki sovjetski šmek, na drugoj lokaciji me podsjetio na New York (u kojem nisam bila, ali sam kasnije pročitala da su točno ti neboderi koji su me podsjetili - projektirani po uzoru na Manhattan). U samoj staroj jezgri, stambene zgrade kao da su dio scenografije. Uz vodu pak prekrasne kuće. Södermalm, nekad davno kvart radničke klase, a danas prestižni, vidno napravljen po mjeri čovjeka, meni osobno najdraži.
P:WT: Ima li još koji zgodan kvart za staviti na “must visit” listu?
Marija Gašparović: Posebno su me oduševili već spomenuti kvart Södermalm i Sofo. Ne mogu uprijeti prstom zašto, jednostavno su feel-good. Arhitektura po mom fahu, second-hand trgovine, antikvarijati, concept storeovi, knjižare, specijalizirane trgovine, od slatkiša do biciklizma. Lijepo je vidjeti da shopping kultura nije rezervirana samo za velike centre. Posebno me iznenadilo i oduševilo groblje u parku, usred grada. Lijepo i dostojanstveno, a lišeno stigme tajnovitog i strašnog groblja.
P:WT: Gdje ćemo te naći i kad sljedeći put odeš u Stockholm?
Marija Gašparović: To je definitivno Rosendals Trädgård. Ovo mjesto ujedinjuje sve što bih rekla o Šveđanima, a to je da poštuju prirodu, poštuju druge, znaju stati i opustiti se.
To su Rosendals vrtovi gdje uzgajaju voće, povrće, cvijeće, bilje, a nude i mjesto u staklenicima za popiti kavu i uživati u manjem obroku koji se, koliko je moguće sastoji od onoga što su uzgojili, te mali shop gdje možeš kupiti nešto uzgojeno ili proizvedeno na farmi. Organska, biodinamička, handmade oaza unutar velikog parka Djurgården. Svakako bih preporučila. Nemam čak ni puno fotografija od tamo, uživala sam svake sekunde.
P:WT: Posjetila si Bergianska trädgården, mjesto koje nisam u svoja dva posjeta uspjela pogledati. Što mogu očekivati tamo?
Marija Gašparović: Za doživjeti botanički vrt sam kalendarski ipak malo zakasnila. Zimski san je već lagano započeo. Najljepši staklenik je bio zatvoren, a ni vanjski vrtovi nisu u punom sjaju do proljeća. Ipak, glavni staklenik Edvard Andersons je ispunio očekivanja. U njemu se može napraviti malo putovanje oko svijeta hodajući iz jedne vegetacijske cjeline u drugu. Od Australije, preko džungle, do Kalifornije, raznolikost je predivna. Nisam se mogla nauživati nijansi zelene.
Osim toga, i ondje je predivan mali cafe/restoran za napraviti pauzu. Opet, proljeće i ljeto zovu i u ovom slučaju.
*(trenutno su zbog epidemioloških mjera otvoreni samo vanjski vrtovi)
P:WT: Po što bi se sutra vratila u Stockholm?
Marija Gašparović: Sve bih ponovila u kasno proljeće ili ljeti. Baš sve. Otišla bih i na vožnju brodom po arhipelagu, možda bih se okušala u vožnji biciklom, posjetila bih Kraljevsku palaču, kao i Drottningholm palaču. Prošetala bih po Djugardenu, voljela bih napraviti piknik ili naći mjesto za kupanje. Otišla bih i ne samo na godišnji, rado bih provela ondje koji tjedan i radila po coffee shopovima, jer nije rijetkost vidjeti ljude potpuno zadubljene u posao uz šalicu kave.
Mjesto za kavu
Johan & Nyström, po mom guštu. Bez stolova i stolica, sjedenje u prozoru ili po stepenicama. Work-friendly (ne nužno i kičma-friendly). Fabrique Gamla Stan mi se urezao jer je to bio moj prvi fika susret.
Bicikl, javni prijevoz ili šetnja po gradu
Uz udobniju obuću gotovo da ne bih ulazila u javni prijevoz unutar centra, a iako nisam probala, mislim da je bicikl idealno rješenje
Fika kroz dan ili pivo navečer
Apsolutno fika kroz dan. Po to bih se vraćala uvijek i stalno. Mislim da je nama ljudima s juga Europe toliko fika vrlo bliska i da nema onoga tko ne bi ispoštovao tradiciju.
Muzej
Fotografiska, predivan muzej s raznolikim izložbama, mislim da bi svatko našao nešto za sebe. Uz to, ima restoran s pogledom na staru jezgru. To mjesto sam izabrala za svoj zadnji obrok na putovanju i tamo sam shvatila koliko će mi taj grad uvijek nedostajati.
Odjeća za grad
Funkcionalno. Slojevi, što god otporno na vjetar, udobna obuća.
Objektiv
To je bila najteža borba pri pakiranju. Ako mora biti samo jedan, bio bi 35mm. Ako je full oprema - 35, 50 i 85mm.
Neizmjerno sam zahvalna Mariji na gostovanju na Project:We Travel blogu i podsjetniku zašto volim ovaj grad.
Uživajte u ostatku predivnih Marijinih slika: