Editu sam upoznala preko njezinog Bloga “Kuživancija” i divila se njezinim kulinarskim majstorijama, dnevnom boravku (nismo li svi?), a možda i najviše njezinom staloženošću i moći da ti zaustavi vrijeme koje onda pak kvalitetno provodiš upravo s njom i njezinim blogom.
Kad smo se nalazile na kavi za njezina posjeta Zagrebu, usred dana, uspjela me je podsjetiti, iako joj to nije bila namjera, da dišem, da svoje, taj dan, zbrkane misli od posla, povežem u cijelinu, da stanem i uživam u trenutku i popijem kavu s jednom tako interesantnom i svestranom mladom ženom.
Moram priznati sa sam imala druge planove s Editom i željela sam zapravo prošetati u jednom od dijaloga na Project: We Travel blogu s njom po Berlinu, gradu gdje danas živi, međutim, jedan njezin post iz Japana mi je dao razloga da se predomislim. Edita je tada bila drugi put u Japanu i obećala je da će se opet vratiti i ponoviti Tokio i Japan uopće.
Čekaj malo… Edita isto želi ponoviti neku svoju destinaciju? Oduševljena sam bila… znači, ima nas još koji ćemo uvrstiti svoje “već viđeno” putovanje u agendu budućih putovanja. Sjajno!
Odluka je pala. Naći se s Editom u dijalogu o njezinom Japanu, odlascima onamo i vraćanjima.
Čini mi se da sve ljude koje znam, a bili su u Japanu, imaju doživljaj te zemlje posve drugačiji od svega što su do tada vidjeli. Teško nalaze prave riječi kad ih pitam kako im je bilo, kao da imaju nevjerojatno strahopoštovanje o toj zemlji i ne žele ništa pogrešno reći, a kad jednom krenu pričati o Japanu, ili pak Tokiju, ne možeš ih zaustaviti. Ispričaj nam svoje dosadašnje iskustvo boravka u Japanu.
U Japan sam prvi put otišla 2015. godine na odgođeni medeni mjesec. I suprugu i meni je bio dugo na listi želja. Osim što sam prvi put posjetila Japan, to je bilo moje prvo putovanje u Aziju tako da je oduševljenje bilo duplo veće. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada smo sletjeli na Naritu i izašli iz aviona. Osjećaj kao da si sletio na drugu planetu. Sjećam se koliko nam je trebalo vremena dovesti se do hotela, kupiti karticu za javni prijevoz, skužiti kako radi. Japanci su nevjerojatno ljubazni, koga god smo nešto pitali pokušavali su nam pomoći, ali većina ih ne priča engleski. Unatoč tome stoje pored vas dok im ne date neki znak da ste shvatili. Taj put od aerodroma do hotela je trajao satima, ali ostao je u lijepom sjećanju.
“Sve vezano za Japan mi je tako sjelo, od nacina zivota, kulture, hrane, njihovog promisljanja i njih samih. ”
Prošle godine smo ga posjetili zajedno s prijateljima. Uzbuđenje je bilo jednako, na neki čudan način i veće jer nismo mogli vjerovati da se vraćamo u nama najdraži grad na svijetu, Tokio. Sve se dogodilo na brzinu i nije bilo planirano. Ne mogu ti opisati koliko smo uživali, koliko smo bili svjesni svakog trenutka. Koliko smo bili svjesni da ga dijelimo s prijateljima. Bilo nam je predivno.
Imam osjećaj da će ponovljene destinacije postati popularne u 2020.godini kad jednom krenemo putovati. Putnik će tražiti sigurnost gradova koje poznaje i koje želi iznova vidjeti da si nahrani srce još jednom, iako, vjerujem da će biti i onih koji će bukirati kartu u nepoznato jer… zašto ne?! Vjeruješ li ti u ponovljene destinacije i što one mogu dati putniku?
Znaš li kada sam počela vjerovati u ponovljenje destinacije? Kada sam se preselila u Berlin. Do tada ni za živu glavu ne bih bila ponovila destinaciju jer sam jednostavno željela otputovati na što više njih, baš kao da nema sutra. Dvije godine prije preseljenja smo bili u posjeti suprugovoj sestri koja je tada živjela u Berlinu. Bili smo šest dana u hladnom 11. mjesecu. Bilo nam je super, ali jako dobro se sjećam dojma grada tada i sada. Dubinu, kompleksnost i ljepotu koju ti pruža povratak je vrijedan vraćanja. Gotovo pa je nemoguće doživjeti grad boraveći u njemu pet dana jednom u životu. Ne kažem da pet dana nije vrijedno, itekako je, ali ako se ikada dvoumiš trebaš li se negdje vratiti, a imaš priliku, trebaš.
Iako je Berlin tvoj dom danas. Vjerujem da imaš snažne osjećaje prema Splitu, međutim što ti u Japanu daje taj osjećaj tvog prijašnjeg doma, odnosno doma iz prošlog života?
Ne mogu razumno opisati svoj osjećaj prema Japanu pa se uvijek šalim da sam tamo živjela u prošlom životu. Inače sam užasno dezorijentirana i kada putujem ne znam gdje je lijevo, a gdje desno. I dan danas u Berlinu iz podzemne koju koristim svaki dan, znam izaći na krivu stranu, ne šalim se :-) U Tokiju sam zapamtila sve kvartove, nikada nisam imala osjećaj da bih se mogla izgubiti, kao da sam tim ulicama već hodala. Nisam odrasla pod utjecajem japanske kulture, dapače, nisam imala nikakav doticaj s drugim kulturama, ali sve vezano za Japan mi je tako sjelo, od načina života, kulture, hrane, njihovog promišljanja i njih samih.
Sigurna sam da će u Japan i treći put, baš isto kako se i ja spremam taj jedan svoj grad obići i četvrti put. Zanima me kad odeš u Japan i taj treći put, kamo bi se uputila odmah nakon što se smjestiš?
U park. Putem bih uzela bento box.
Inače, pri prvom posjetu smo više vremena provodili u Ueno, a ovog puta u Yoyogi parku. Ali Tokio ima toliko divnih zelenih oaza da se teško može pogriješiti.
Japanci su poznati po raznim konceptima i svjetonazorima, ikigai, wabi-sabi, kintsugi koji su došli i do Europe, u kojim trenucima se može zaista osjetiti da oni žive to o čemu mi ovdje čitamo?
Kad dolaziš iz druge kulture, pogotovo osebujne i otvorene kao što je naša, svaka pora Japana odiše drugačijim konceptom i svjetonazorom. Ne moraš ništa znati o Japanu da bi odmah shvatio da je njihov svijet potpuno drugačiji. Dovoljno se samo provozati podzemnom da bi se stekao dojam japanskog poštivanja pravila. Tokio se na prvi dojam dosta udaljava od tradicionalnosti, ali što se više udaljavaš od Tokija, Japan kakav zamišljamo sve više i više dolazi do izražaja. Kažu da je put juga sve ljepši i ljepši.
Imaš osjećaj da u svemu što rade poštuju tvoj osobni prostor, ne moram ti naglašavati da gdje god sjedneš zaljubiš se bar u jedan komad keramike. Odišu nevjerojatnom smirenošću. Fascinantan mi je način kako poslužuju hranu u vrlo malim zdjelicama i kako svako jelo ima svoju zdjelicu. Pišem u umanjenicama jer su to zaista jako male porcije. Njihova estetika orijentirana detaljima se prožima i na način na koji kuhaju i serviraju jela. Sve je nevjerojatno lijepo. U srži komplicirano, ali istovremeno jednostavno i sofisticirano. Njihova kultura za stolom do koje jako drže.
Koji običaj si preuzela iz Japana i ponijela ga doma? Ili ga barem ponekad prakticiraš?
Ispijanje čaja. Započelo je putovanjem u Japan, nastavilo se na svim putovanjima u Aziji. Obožavam čajeve, keramiku za čaj, kulturu ispijanja istih, filozofiju i posvećenost. To je cijeli jedan način življenja. Malo mi je čak i žao koliko mu malo pažnje posvećujemo u ostatku svijeta jer je cijeli proces meditativan, smirujuć. Imam cijelu malu kolekciju čajeva koju sam donijela s putovanja, nekoliko čajnika i nije mi ih dosta. Za vjenčanje sam dobila čajnik iz Japana kojeg najviše koristim, a sad sam si već pikirala jedan novi.
U koje bi se godišnje doba vratila u Japan?
Uf, teško pitanje :-) Definitivno proljeće iz svima poznatog razloga, ali jako mu konkurira i jesen! Jesen je moje najdraže godišnje i vjerujem da je u Japanu čarobno.
Da odlazim u Japan, posjetila bih adrese iz tvoje tekice i uzela nekoliko savjeta od jednih dragih prijatelja koje je Tokio također oborio s nogu. Možeš li nam otkriti kako bi nekome organizirala dan u Tokiju od jutra do večeri da ima priliku ponijeti barem dijelić tvog Japana sa sobom?
Uvijek volim započeti dan doručkom i dobrom kavom. Oduševio nas je japanski omlet u malom café-u odmah u blizini poznatog Shibuya raskrižja - Camelback. Imaju odličnu kavu i pri tome mislim na kavu kakvu mi pijemo i Europi. Odmah nasuprot nalazi se Path, jako popularno mjesto za brunch.
“Njihova estetika orijentirana detaljima se prozima i na nacin na koji kuhaju i serviraju jela. Sve je nevjerojatno lijepo. U srzi komplicirano, ali istovremeno jednostavno i sofisticirano.”
Moram reći da Japanci vole sve što dolazi iz zapadnog svijeta, a u kontekstu doručka to mi nikako nije smetalo jer ne mogu jesti klasični japanski doručak. Na to se nikada nisam navikla. Dobro se sjećam dok sam jela pecivo u Pathu-u pomislila sam - je li ovo najbolje pecivo koje sam ikad probala. Nije iznenađujuće jer Japanci čega god se uhvate dovode do savršenstva. Nakon doručka, izgubila bih se po uličicama. Kako smo već u tom dijelu grada, svega nekoliko minuta hoda je udaljen Yoyogi park, nije daleko ni Omotosendo koji je meni osobno jedan od ljepših dijelova grada.
Uz Ginzu, Omotesando je luksuzna shopping destinacija u kojoj ujedno svjedočite i nevjerojatnim rješenjima moderne arhitekture kao nigdje drugdje u svijetu. Odličan primjer navednog je svakako “Sunnyhills pineapple cake shop” koji se nalazi u blizini Omotesanda.
Nekoliko minuta hoda udaljen je Harajuku koji savršeno dočarava japansku street kulturu, vintage shopove i trendy barove. Negdje po putu, spontano bih pojela sushi, jer jednostavno, voljeli li ga ili ne, u Japanu ste :-)
Popodne bih provela na degustaciji čaja, obvezno! I ovaj i prošli put smo bili u "Hamarikyu Gardens” gdje poslužuju matcha čaj, iako moram priznati da se mjesto, u odnosu na prvi put kada smo ga posjetili, dosta komercjaliziralo.
Navečer bih otišla u jedan od izakaya barova u Ebisu, nešto najbliže tome bi bili španjolski tapas barovi. Nije nam na putu, ali vozila bih se i na drugi dio grada da još jednom odem u "Akomeya store”, raj za food bloggere, ali naravno i za sve ljubitelje kuhanja.
“Ako se ikada dvoumis trebas li se negdje vratiti, a imas priliku, trebas...”
Na kraju jednog posta na Instagramu si rekla "Tokio, hvala ti na novim snovima i željama..." na što si pritom mislila?
Jako, jako bih voljela provesti tamo duže vremena . Proputovati ga cijelog, od sjevera prema jugu. Makar na 3 mjeseca koliko mi turistička viza dopušta. Imam jednu tekicu na korice Supermana u koju zapisujem sve svoje želje. Jasno ti je što sam napravila čim sam se vratila :-)
