Ne znam događa li se i vama zadnjih mjeseci da kad, konačno, ugledate avion na nebu, ne spuštate tako brzo pogled već ga ispratite do trenutka kad nestane iz vašeg vidokruga? I onda se javi onaj neobičan osjećaj baš dok spuštate glavu i uspravljate pogled prema svojoj svakodnevici. On nosi tu neku čežnju, želju, strah i nadu u vaš skori let avionom. Jer taj let može značiti da se stvari normaliziraju, a vi odlazite u avanturu.
Ovog ljeta smo na trenutak imali taj osjećaj i stoga smo mu zahvalni i više nego što smo mislili da ćemo biti, a oni brzi, spretni su uspjeli na vrijeme iskoristiti tu situaciju i odletjeli po uspomene ljeta 2020.
Kad sam vidjela da je draga Edita Šimić s bloga (K)uživancija otišla u Grčku, imala sam toliko pitanja u glavi da je jedino dolazilo u obzir… novi susret na Project: We Travel blogu. Zadnje njezino gostovanje s pričom o Japanu na blogu me dovelo do toga da smo tih dana jeli japansku hranu kod kuće, pogledali neke japanske filmove, kupili japansku igru Tokaido (preporučujem!), a i sama sam obnovila znanje o nekim japanskim konceptima koje volim i ponekad se trudim živjeti ih.
Nakon ovog gostovanja, ne znam što me čeka, ali se unaprijed radujem!
P:WT: Hvala ti što si se odazvala pozivu da gostuješ na blogu i drugi put. Ovaj put idemo južnije, po neke savršene zalaske. Bilo mi je fascinantno da ste poletjeli jako brzo nakon što nam se nebo otvorilo. Kada je odluka pala da odlazite van granica Njemačke u, usudila bih se reći, doba kada su se svi još uvijek pomalo bojali tog poteza?
Edita Šimić: Sada mi se sve zaista čini kao da je bilo prošle godine, a ne prije 3-4 mjeseca. Nikada nismo ljetovali van Hrvatske te sam cijeli svoj život provodila na našoj obali. U Splitu mi se zaista jako teško distancirati i voditi ovaj izolirani, koronaživot, tako da je odluka pala da idemo u Grčku. Bilo je vrlo spontano i jedini motiv je bio da se negdje okupamo dok još možemo.
P:WT: Kako ste se pripremili za takvo jedno putovanje i kako je zapravo izgledao jedan put u doba korone?
Edita Šimić: Kriterij je bio da imamo direktni let iz Berlina te da cijelo putovanje bude praktično. Poštivali smo sve zadane mjere, popunili potrebnu papirologiju koju je Grčka tada tražila, stavili maske i krenuli. Aerodromi su bili prazniji, ali opet ne potpuno prazni jer se taman počelo odlaziti na ljetovanja, ali svakako je bilo fascinatno koliko je sve išlo glatko. Nije bilo nepotrebnog naguravanja, svatko poštuje tvoj privatni prostor jer je naravno potrebna distanca učinila svoje. To mi se čak i svidjelo! Ljudi jesu bili malo oprezniji, u avionu se nije posluživala hrana, maske su bile obvezne tokom cijelog leta, a pri ulasku u avion se strogo pazilo da se ulazi u manjim grupama u odnosu na broj sjedala. To je recimo nešto što se uglavnom prakticira na prekooceanskim letovima, a na kraćim destinacijama ulaze svi kako god tko hoće i uvijek nastane kaos.
P:WT: Kako je odluka pala baš na Krf, a ne, na primjer, Mikonos, Santorini ili pak Rodos?
Edita Šimić: Moja prva susjeda u Berlinu je Grkinja i ona mi je dala par savjeta. Krf je povezan direktnim letom iz Berlina, pronašli smo hotel koji je bio dosta izoliran, let je bio relativno kratak, tako da su svi kriteriji za putovanje u doba korone bili ispunjeni.
“Sam grad Krf je toliko lijep, mogla sam samo u njemu boraviti tjedan dana”
P:WT: Ima li razlike između našeg Jadranskog i Jonskog mora na kojem je i Krf?
Edita Šimić: Jel mi vjeruješ da pitanje koje sam najčešće dobivala je - gdje je ljepše, kod nas ili u Grčkoj :-) Nema razlike! Mi smo bili smješteni pored grada Krfa koji je okrenut prema kopnu, tako da je more bilo jako toplo. Na suprotnoj strani i naravno sam jug otoka koji gleda put Afrike je more dosta hladnije.
P:WT: Po čemu je specifičan Krf?
Edita Šimić: Krf je specifičan po zelenilu i maslinama. Možeš li zamisliti da hladovinu na otoku rade stabla maslina? Procjenjuje se da na otoku Krfu ima čak 4 milijuna stabala maslina, kako divljih, tako i obrađenih. Stabla krfskih maslina su posebna. Mnogi od njih zasađeni su prije stotinu godina, a Krf je domaćin najstarijih maslinika na svijetu. Tijekom 16. stoljeća, pod mletačkom okupacijom, otok je proizvodio maslinovo ulje za Vatikan. Stabla maslina nisu uništena u grčkim ratovima i bilo im je dopušteno da rastu vrlo visoko, čak 25 metara, pružajući hladovinu. Drevni maslinici na Krfu nadahnuli su mnoge umjetnike. U Kynopiastesu se nalazi muzej maslina, gdje posjetitelji mogu razgledati brojne zanimljive tradicionalne izložbe maslinarstva.
P:WT: Moram priznati da nisam znala priču o njihovim maslinama, zaista impresivno! Jeste li posjetili neku obiteljsku proizvodnju maslina?
Edita Šimić: Kada god nam uvjetuje destinacija, posjetimo bar jednu obiteljsku proizvodnju maslina. Na Krfu raste posebna vrsta maslina koja je izgledom puno manja, a okusom gorča te se ne može pronaći nigdje drugdje u Grčkoj, ni u svijetu. Jedan od najdražih suvenira mi je bočica lokalnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja.
Ovom prilikom sam se prvi put susrela s obitelji koja je toliko strastvena i uključena u kontinuirana medicinska istraživanja i ispitivanja maslinovog ulja u prevenciji kroničnih bolesti. Kao rezultat toga, obitelj Daphnis proizvodi “The Governor”, maslinovo ulje koje je zbog vrlo visokih koncentracija fenolnih spojeva, posebno hidroksitirosola, oleocanthala i oleaceina, svrstano u jedno od najzdravijih maslinovih ulja na svijetu. “The Governor” je s prvim maslinovim uljem dobio zdravstevnu potvrdu nadređene EU komisije! Koncentracija potrebnih derivata u “The Governor” maslinovom ulju je za 61% veća od europskih propisa! Na Krfu ga zapravo piju kao lijek.
Photo by Mylitlleadventure.com
P:WT: Pročitala sam na njihovom webu o toj predanosti, nagradama i oduševila se dizajnom. Kako volim maslinovo ulje i uopće rado saznajem o proizvodnji maslinovih ulja, lijekovitim svojstvima i dobrobiti uopće, sigurna sam da bih otišla na tu turu. Kako je izgledala vaša tura?
Edita Šimić: Kod obitelji Dalphis smo otišli nenajavljeno i spontano. Vrijeme korone nam je to dopustilo, ali svakako je najava poželjna, pogotovo ako se ide u većim grupama. Proveli su nas kroz proizvodnju ulja koja je završila degustacijom. Nakon toga smo posjetili njihov mali shop gdje možete osim ulja kupiti kozmetiku, med i tapenadu.
P:WT: A kakav je Krf?
Edita Šimić: Sam grad Krf je toliko lijep, mogla sam samo u njemu boraviti tjedan dana. Oduševila sam se! Mislila sam da ćemo samo jednu večer prošetati, na kraju smo se vraćali tri puta. Inače sam totalna štreberica kada su putovanja u pitanju i unaprijed sve pripremim, pogotovo restorane. Njih nikako ne prepuštam slučaju.
“Opusteno, spontano, a meni je svaka destinacija na svoj nacin i carobna.”
Ovaj put je bilo drugačije i više se sve odvijalo spontano obzirom na situaciju, ali imali smo sreće i naišli na predivan restoran u samom centru grada i uspjeli dobiti stol. Ako možda netko bude posjećivao otok, restoran se zove The Venetian Well restaurant. Topla preporuka!
P:WT: Večeri ili jutra na Krfu?
Edita Šimić: Jutra :-) Uvijek!
P:WT: Zašto su ti ta krfska jutra posebna?
Edita Šimić: Jutra su mi i inače uvijek posebnija. Osjećaj buđenja, novog dana i zvuk tišine… Volim to vrijeme koje imamo priliku posvetiti sebi, biti sami, zastati i krenuti u novi dan. Na Krfu sam posebno uživala rano otići na plažu i bila sam uvijek potpuno sama. To mi je ostalo u predivnom sjećanju.
P:WT: Kakav je bio smještaj?
Edita Šimić: Moram priznati da se dosta osjetilo da rade sa smanjenim kapacitetom, apsolutno na svim nivoima. Samo je 1/6 kapaciteta hotela bila popunjena. Neki restorani nisu uopće radili. S obzirom na sve, usudila bih se reći da hotel nije bio u punom sjaju. Iako Krf je dosta, ako se smijem izraziti “laid back” otok. Retro, usporen, vrijeme kao da je stalo, što mu svakako daje na šarmu, ali tamo 5 zvjezdica nije isto što i 5 zvjezdica na recimo Kreti ili nekom drugom grčkom otoku koji su dosta razvikaniji.
P:WT: Sad ide ono moje pitanje koje me uvijek zanima… ljudi, kakvi su ljudi?
Edita Šimić: Nevjerojatno ljubazni i šarmantni. Iskreno sam se iznenadila. Navikla sam na mediteranski šarm pa čak i na sve ono što šarm nije, ali Grci su klasa za sebe. U ovome nas definitivno vode!
P:WT: Kada bi mogla sažeti svoje putovanje u tri riječi, koje bi to bile?
Edita Šimić: Opušteno, spontano, a meni je svaka destinacija na svoj način i čarobna.
P:WT: Koje izlete se isplati ubaciti u ovo putovanje?
Edita Šimić: Susjeda Grkinja mi je minimalno 10 puta napomenula da moramo posjetiti Paxos i Antipaxos koji se nalaze jedno sat vremena vožnje brodom od grada Krfa. Tako da smo jedan dan napravili izlet. Taman pred svitanje krenuli smo trajektom na Paxos i tamo iznajmili manji brod. Naime u Grčkoj je dozvoljeno bez dozvole unajmiti motorni brod do 30 konja. Okružili smo oba otoka te se zadržali u bajkovitoj uvali Antipaxosa gdje je more neonsko plave boje, a plaža bijela. Čarobno!
Osim toga, sjeverno-zapadni dio otoka, poznat kao “Kensington on sea” zrači kraljevskom atmosferom, kada i sam naziv govori… Predivno se provozati i ručati u jednoj od najpoznatijih uvala Agni bay gdje se nalaze tri taverne: Toula’s, Nikolas i Agni taverna. Mjesto je krcato Britancima i poznato po dobroj ribi.
P:WT: Kad smo kod restorana, kakva je hrana?
Edita Šimić: Fantastična. Ljeto mi je taman kritičan period, nakon 6-7 mjeseci u Berlinu, kada se zaželim mediteranskog štiha i hrane. Iskreno sam uživala i ne samo zato što sam se zaželila već to je hrana na kojoj sam odrasla i s njom imam posebnu vezu. Osjeti se naravno i turski utjecaj, ali sve što sam jela bilo je za prste polizati. Jeli smo uglavnom njihova tradicionalna jela. Ribu sam naprimjer jela svaki dan :-)
P:WT: Po što bi se odmah sutra vratila da možeš?
Edita Šimić: Grčku salatu! Toliko je jednostavna, a, opet najbolju jela u Grčkoj. Ali ok, mislim da je to pošteno :-)
P:WT: Kamo ćemo po zalazak sunca, ipak, na moru smo!
Edita Šimić: Svakako se ne smije propustiti zalazak sunca na jednom od poznatih mjesta za promatranje zalazaka, a na sjevernoj strani otoka ih ima nekoliko.
P:WT: Je li Grčka destinacija koju ćeš još istraživati?
Edita Šimić: Svakako! Uputili bismo se definitivno na Santorini, ali kako mi je moja susjeda savjetovala, u 9. ili 10. mjesecu i to bi rent-a-carom razgledavali otok. Jedno od naljepših mjesta na obali je Kalamata, a već mi je pomalo i neugodno što pored svih svojih putovanja nisam našla vremena za Atenu.
Hvala Editi na ovom krasnom putovanju kao i na fotografijama. Veselim se upisati Krf u listu ostvarenih želja u samo nekoliko godina.
Jer ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli svemir se uroti da ti se želja ispuni <3
