Iako je Simonina priča trebala izaći na blogu negdje pred sam kraj ljeta, kao oda tom krasnom ljetu 2020. koje je baš svima ispalo iznad svih očekivanja, nekako mislim da ova priča stiže u pravo vrijeme. Podsjeća nas da je sve moguće i da ne upadnemo u tugu i očaj ovog neizvjesnog vremena. Putovati u zadnje vrijeme, osim po Hrvatskoj, nemamo kamo, ali zato možemo putovati kroz priče nekih krasnih ljudi kao i kroz njihove fotografije. Simona Marić gostuje drugi put na Project:We Travel blogu i ne mogu se odlučiti što me više vuče, njezina norveška priča ili ova o Visu.
Uživajte u Simoninoj (ali i Tomislavovoj) priči s Visa, ljetnoj, svijetloj, punoj nade usred jeseni koja je, priznajte, ako izostavimo vijesti s portala, uistinu predivna. A Vis… baš danas se čini još nevjerojatnijim nego što i jest!
P:WT: Što je utjecalo na odluku da ti i tvoj muž Tomislav odete baš na Vis?
Simona: Ljetovanje na Visu počeli smo planirati negdje krajem travnja, taman dok se situacija „lockdowna“ malo razbistrila, a svi smo, rekla bih, dobili ponovni poriv za putovanjima i počeli maštati o ljetu. Htjeli smo nekakvu opciju udaljenog otoka, lijepe plaže i prirodu općenito, ali i mogućnost gastronomskih izleta, stoga je odabir pao na Vis, na kojem nikad nismo bili. Tada smo imali dojam kako je naša ideja odlaska na Vis nešto drukčija od tuđih, što zbog opće situacije povezane s pandemijom, što zbog udaljenosti otoka (misleći da će ljudi radije birati Istru od Dalmacije ili da se neće svi htjeti skriti na istom otoku), no ispostavilo se kako naša ideja nije bila nimalo inovativna, jer ovog ljeta se činilo kao da su naprosto svi koje znamo bili baš ondje!
P:WT: Kako ste isplanirali svoj dvotjedni boravak na otoku?
Simona: Za ispuniti dva tjedna na Visu nije potrebno puno planiranja, taj otok sam sugerira koji dan je lijepo gdje svratiti, koju konobu posjetiti i u koji vinariju svratiti baš na putu s plaže, tek toliko da vas jedna čaša vina opije da ne prestajete razmišljati zašto nijedan odmor ne može pružiti takav ton bezbrižne opuštenosti kao otok. Moram priznati da nismo previše planirali unaprijed, no ubrzo po dolasku smo primili puno sjajnih preporuka, kako od naših domaćina na Visu, tako i od nezaobilazne zajednice instagram prijatelja. Jedino što smo očekivali bilo je puno se kupati, no vratili smo se s kilom-dvije viška, i oduševljenjem predivnom netaknutom prirodom i velikom željom za povratkom u nekim jesenskim mjesecima.
“ U Visu su zbivanja, a Komiza je intimnija...”
P:WT: Vis ili Komiža?
Simona: Vis ili Komiža, baš teška odluka.
U Visu su šušur, zbivanja, život, ma cijeli Zagreb! U Visu smo u večernjim šetnjama uživali u promatranju stvaranja rukotvorina npr. lokalnog kožara koji je svaku večer sa smiješkom izrađivao kožne torbe plešući po svojoj radnji ili jednostavno promatrali djecu kako se igraju s kućim ljubimcima na ulici, ispijali šarena pića u Loli, Mvsevm baru ili jeli finu ribu u restoranima (Kantun ili Buffet Vis zbilja mogu preporučiti).
Komiža je intimnija, u Komiži su dobre plaže, život je sporiji, pas je bez uzice, a ti si bosonog većinu vremena. Ako ste čuli za slastičarnicu Cukar i njihove fine kolače i pitali se jesu li toliko dobri-jesu!
I iako je dilema između Visa ili Komiže vjerojatno prvo pitanje koje si ljudi postave pri odlasku na Vis, izostaviti mjestašca u unutrašnjosti otoka bila bi prava šteta.
P:WT: Vjerujem da sve zanima kamo nas vodiš i zašto baš onamo?
Simona: Idemo na Plisko Polje, odnosno u Gostionicu Aerodrom - slobodno probajte sve s menija. Zatim hvaljeni Roki’s za probati peku i dobro vino, Marine Zemlje i OPG Belotovo za koji smo dobili preporuku i u kojem hranu u svom dvorištu priprema jedna draga gospođa.
Nažalost, tih dana na otoku nije više imala mjesta ugostiti nas pa smo to ostavili za drugi put. Pišite i Podhumlje (Konoba Peša), Podšpilje (Konoba Gušti Poja) i nedaleko jedna slatka obiteljska vinarija Vidović, Žena Glava (Agroturizam Darko); neke od najboljih dana ondje proveli smo sa sjajnim, gostoljubivim domaćinima u njihovim konobama i osjećali se baš kao doma.
P:WT: Već vas vidim kako nazdravljate čašama visoko u zraku, no, nisam sigurna što pijete…
Simona: U čaši je, razumije se, autohtona viška sorta vina, vugava, fine i ugodne voćne arome i ugodne svježine i pitkosti, a u isto vrijeme s dosta visokim postotkom alkohola (zbog ranije dobi dozrijevanja i izrazito vrućih ljeta).
P:WT: A nazad, s tih krasnih mjesta, kako se vraćate do apartmana? Na Visu se može iznajmiti sve od bicikla do barke, no, što sugerirati ljudima?
Simona: Opcija bicikla dobra je ako imate barem mjesec dana na raspolaganju za guštanje, vožnju biciklom svaki dan do drugog mjesta i pravi slow-living, jer vas u tom slučaju nije briga hoćete li stići obići par mjesta u jednom danu. U suprotnom mislim da je najbolje voziti se autom ili skuterom jer je sve dostupno u rasponu od 15-ak minuta, nećeš strahovati od ispuštanja duše na uzbrdici da bi stigao s plaže skroz do Huma na zalazak sunca.
Barka je možda riskantna za one dane kad ti vjetar otežava, kao i za one koji nisu naučeni voziti ju, jer nije sve „fun and games“ kao otići s Hvara do Paklinskih otoka, pa u tom slučaju barku vidim prikladnom za obilazak plaža u Komiži, ali ne i obilazak cijelog otoka.
Super stvar nam je bila, a budući da smo na Visu bili prvi put, uzeti privatnu turu s lokalcem (instagram: @vis_boat_tours) koji nam je pokazao sve predivne uvale, špilje, vozio nas do Biševa, Budikovca, i stajao putem kako bismo se kupali gdje god smo poželjeli.
P:WT: Koja mjesta uz more, odnosno na moru, ne smijemo zaobići?
Simona: O Modroj špilji, predivnom prirodnom fenomenu, nije potrebno prenositi utiske, sigurna sam da vam je na listi ukoliko ste prvi put ondje i da će njezina magija izazvati oduševljenje. Samo ću dodati da se nikako nismo zadovoljili s desetak minuta (na kojih dobijete pravo u turi usred sezone jer ju dnevno uspije posjetiti preko dvije tisuće ljudi), pa ju stavljamo na listu za posjet izvan sezone, skupa sa Stinivom, Biševom i Budikovcem.
Budikovac (ili Budihovac, kako ga otočani zovu) je otočić jugoistočnoj strani otoka Visa na kojem se nalazi prekrasna šljunčana plaža, a mala uvala privlačna je za mnogobrojne nautičare (u našem slučaju, tog dana usred kolovoza, i premnogobrojne :D). Lijepa laguna naziva se još i Plavom lagunom (na fotkama možete vidjeti kako potpuno opravdava naziv), a na otočiću možete pronaći i restoran u kojem se, čuli smo, ponekad i lokalni magarci znaju poslužiti vašom večerom.
P:WT: Već je opće poznato da je na Visu jako teško naći smještaj u sezoni. Kakve ste vi imali sreće s obzirom na to da su svi bili tamo gdje i vi ovog ljeta?
Simona: Smještaj u Visu smo našli preko preporuke za koju se ispostavilo da je pun pogodak: vlasnica je ljubazna, uslužna, apartmane je učinila toliko ugodnima da vam može biti žao ukoliko ne stignete boraviti u njima duže od doručka i spavanja radi svih isplaniranih dnevnih aktivnosti. Nalazi se u centru, sve je nadohvat ruke, pet friendly je i novo je i jako čisto! (instagram: @housebavavisisland)
“... ambijentom, pogledom i kvalitetom ribe, čista desetka”
P:WT: Koje su to uvale u kojima možemo uživati u moru, hrani, piću, lakoći postojanja, ali i u trenutku i sreći što smo baš tada mi na tom mjestu?
Simona: Od uvala i plaža izdvojila bih Malu Travnu, koja je zajedno s konobom Senka Karuze cjelodnevno iskustvo naizmjeničnog uživanja u kupanju i hrani. Ondje možete od jutra ležati na stijenama, skakati u more i taman negdje kad ogladnite, koji sat iza podneva, prebaciti se kod Senka koji će vam servirati ono što ne poželite vi, nego on, ali će svaki put pogoditi!
Nakon predjela i boce vugave (najbolje koju smo kušali na otoku) ponovno vas ulovi želja za kupanjem, što je sasvim normalno, pa si udovoljite, zaspete na stijenama 15-ak minuta, nakon čega vas Senko dozove na ribu koju je taj dan ulovio. Robinzonski za one koji su navikli na mjerenje interijera u zvjezdicama, ali ambijentom, pogledom i kvalitetom ribe, čista desetka, ako nas pitate. Ako vam je izostanak cjenika, gaziranih pića, kave iz aparata, računa (ili pružanje istog na kamenčiću) čudan, onda ovo nije mjesto za vas.
P:WT: Uz Senka tu je i Darko, jedna priča koju, također, ne smijemo izostaviti?
Simona: Još jedno gastronomsko iskustvo koje ne smijem izostaviti jest Agroturizam Darko, za koji ne znam je li nam bolje „sjela“ fina hrana, domaće vino i rakije, gostoprimstvo vlasnika ili atmosfera koja se u samo pola sata i deset rakija uspije okrenuti od pristojne večere u dvorištu do toga da s ljudima koje ste prvi put vidjeli pjevate Oliverove hitove na gitari koju vam je Darko „podmetnuo“ kad je vidio da je atmosfera krenula uzlaznom putanjom.
“...u trenucima posebne zenesenosti vodili smo se idejom vlastite kuće na otoku...”
P:WT: Već vidim da će ovaj post postati prava jedna riznica sjajnih preporuka by Simona Marić. Kad smo već prošle restorane, neka divna i neobična mjesta, poznatu Modru Špilju, a i dotakli se pitanja Vis ili Komiža, vrijeme je da se dobro i okupamo. Pričaj nam o uvalama…
Simona: Neke od uvala u kojima smo rado provodili dane bile su Pritišćina, do koje vodi makadam, kao zapravo do svake bolje uvale (i ne zaboravite, Pritišćina Mala, odmah kraj nje, možete brodom ili otplivati iz Pritišćine), Ruda, u kojoj su nijanse mora nestvarne (do nje smo došli brodom, ali možete joj pristupiti i automobilom), Zaglav, prekrasna pješčana plaža, te nezaobilazna Srebrna s najljepšim bijelim oblutcima, kao i njezina susjeda Tepluš (s možda nešto manje ljudi). U Stinivu smo stigli brodom, ovaj put si nismo priuštili iskustvo spuštanja odozgo, i iako je plaža jako lijepa, očekivano nije toliko impresivna s hrpom ljudi, brodova i luftića, stoga se ondje nismo puno zadržavali i odlučili smo ju posjetiti u nekim drugim okolnostima ili godišnjim dobima.
Ako niste od istraživanja plaža izvan Visa, Grandovac također pruža ugodnu kombinaciju pristupačnosti i osame, ukoliko vam je potrebna. No, za nas su pravi bingo bile komiške plaže do kojih smo se vozili unajmljenim kajakom (instagram: @alternatura.komiza): Templuž, Pizdica, Velu Žolo, Kupinovac, Novo Pošta, na kojima smo uspjeli biti potpuno sami većinu dana (i kupati se bez odjeće!), što je bio pravi luksuz usred sezone i toliko ljudi na otoku u isto vrijeme.
P:WT: Kamo da se uputimo po zalaske sunca?
Simona: Ako ste zaljubljenici u zalaske (pa i izlaske!) sunca i jednostavno predivne panorame, nemojte zaobići Hum (taman nakon što se u popodnevnim satima popnete do Titove špilje) i Fort George, impresivnu utvrdu koju je 1811. sagradila britanska kraljevska ratna mornarica i nazvala ju po kralju Georgeu III., pogled je nevjerojatan i oduševljava na prvu.
Kako je Vis otok koji je gotovo pola stoljeća bio izolirana vojna utvrda zabranjena za strane turiste te zbog geostrateške važnosti u vrijeme Jugoslavije, od 1944. do 1992. godine, bio velika vojna baza u kojoj je stalno boravilo više od 4.000 vojnika, nismo htjeli zaobići „military“ turu koju imate u ponudi raznih agencija, kako iz Visa, tako i Komiže. Mi smo se odlučili za lokalca Tonija (instagram: @militarytourguy), karizmatičnog vodiča od kojeg ćete dobiti puno više od klasične ture sa školskim podacima o viškoj povijesti i koji će vas skupa sa svojim psom Benijem provesti kroz sve grandiozne
građevine i informacije iz vojne povijesti i ne prestajati pričati o Visu, Višanima i njihovim običajima.
P:WT: Je li Vis otok koji bi skoro ponovili?
Simona: Mogu odmah odgovoriti - apsolutno! Vrlo rado bismo se već i u rujnu/listopadu vratili; mislim da kad špica sezone prođe i svi turisti odu, a sunce bude nježnije, otok poprimi još ljepše tonove. Čak smo se u trenucima posebne zenesenosti vodili idejom vlastite kuće na otoku, no ostavimo to za neka buduća vremena i drugu priču.
Hvala Simoni na dijalogu i sjajnim preporukama mjesta na Visu! Sljedeće godine kad se sretnemo svi zajedno kod Senka ili Darka, nemojte biti stranci, dajte da nazdravimo boljim vremenima <3
